Istorija i arhitektura kompleksa Agraria

Osnovni podaci

Izvorni naziv: Agraria (Agrar-Import)
Kasniji naziv: Elektrolux
Godina izgradnje: 1939-1940.
Adresa: Lasla Gala 32, Novi Sad
Broj parcele: 1189, K.O. Novi Sad I
Vlasništvo: Grad Novi Sad
Upravljanje: Gradska uprava za imovinu i imovinsko-pravne poslove

Istorijat i arhitektonska analiza

AGRARIAUpravna zgrada (nemačke) Zemljoradničke zadruge „Agraria“ (osnovana 1922. i postojala do 1944.) smeštena je u nizu na regulacionoj liniji ulice, do nekadašnjeg Hotela „Orient“ (potom poznata kafana „Piros csizma“). Zgrada je podignuta u kratkom vremenskom period tokom 1938. godine, a projektant je bio arh. Oskar Paquor (Оскар Паквор), a izgrađena je pod nadzorom njegovog građevinskog preduzeća „Paquor&Haller“ (Паквор и Халер). Bio je to izdužen objekat, u osnovi obrnutog latiničnog slova L, koji je po originalnom planu samo delimično zamišljen kao spratni, ali je tokom kasnije obnove iz 1953. godine nadograđen duž gotovo čitavog fronta, kao i iznad dvorišnog kraka, smeštenog uz desnu brazdu. Tom nadogradnjom skraćena je prvobitno duža terasa prvog sprata. Na modernistički tretiranoj bezornamentalnoj fasadi nalazi se dugi niz jednostavnih pravougaonih otvora koji su usađeni u fasadno platno i oslonjeni na ravni venac koji teče duž čitave fasade. Cela fasada je krajnje redukovana, bez ikakvih ukrasa. U prizemlju objekta, prema ulici, prvobitno je bio prostor verovatno namenjen trgovini ili nekoj aktivnosti vezanoj za otkup različitih vrsta žitarica i drugih poljoprivrednih proizvoda (hmelj, kudelja i sl). Ulaz u prostrano dvorište objekta je u vidu širokog ajnfort prolaza i postavljen je uz levu brazdu. U sam se objekat stiže kroz kraći, polukružni stepenišni trakt pri dvorišnoj fasadi. Iz njega stepenice vode i u podrumski prostor, smešten ispod većeg dela glavnog korpusa objekta. Prvobitna ravna krovna konstrukcija je tokom obnove zamenjena takođe ravnom, armiranobetosnkom konstrukcijom. Kako je objekat bio upravna zgrada njegova je unutrašnja struktura bila funkcionalno orjentisana prema kancelarijskom rasporedu prostora.

 

Drugi objekat, podignut u dnu dvorišta, na istoj parceli je dvoetažni magacin sa drvenom međuspratnom konstrukcijom koji je, posle rata, pretvoren u proizvodno-magacinski prostor. Kako je prvobitni bio zamišljen za skladištenje prvenstveno poljoprivrednih proizvoda, ta relativna promena namene nije se u značajnijoj meri odrazila na njenu konstruktivnu strukturu. Poručilac magacina je bila takođe Zemljoradnička zadruga „Agraria“. Projekat je izradio arh. Pál Czoczek (Павле Цоцек) dok je izvođačke radove obavilo njegovo građevinsko preduzeće „Czoczek&Reimann“ (Цоцек и Рајман). Razlog promene arhitekte i izvođača je verovatno u činjenici da je Czoczekova firma bila specijalizovana za ovakvu vrstu objekata. Magacin je bio zamišljen kao građevina nepravilne L osnove kojom se zatvarao dvorišni prostor, čime je stvorena jedna zaokružena graditeljska celina koja je imala samo jedan prilaz. U magacinu je bio instaliran i teretni lift koji je i u kasnijoj eksplataciji objekta vršio svoju prvobitnu ulogu. U samom dvorištu se nalazio i još jedna objekat zanimljive strukture. Reč je o manjem objektu koji je i pre verovatno služio istoj nameni – kao neka vrsta prijavnice i stražare. On ponavlja poluružni oblik stepenišnog trakta smeštenoog preko puta. Nekoliko godina posle rata objekat je bio ispražnjen i koristio se kao skladište. Od početka pedesetih godina, kada je obnovljen i delimično nadograđen, korišćen je kao manja zanatsko-industrijska radionica koja se bavila obradom metala i njegovim skladištenjem. U toku obilaska, u maju 1992. godine, u magacinu su se još mogli videti strugovi i zaposleni radnici.

 

Ovaj zanimljiv skladišni kompleks je podignut u tada preovlađujućem stilu bezornamentalne moderne, redukovane i funkcionalne strukture i fasadnog platna, svojom retkošću na području grada, predstavlja jedinstven i dobro očuvan primer međuratne gradnje i kao takav zaslužuje posebnu pažnju. Eventualna promena namene je izrazito poželjna.

 

AGRARIA

Projekti kompleksa u Tehničkom arhivu Skupštine Grada

Upravna zgrada Zemljoradničke središnje zadruge „Agraria“


Predmet: TaSG 107. 336/1938.
Adresa: Lasla Gala 34 (bivša Železnička 98), Novi Sad
Projekat: Oskar Pakvor
Izvođači: Građevinsko preduzeće ”Pakvor i Haler”
Kompletan projekat: paus, oštećen i nedatovan
O projektu raspravljano 1. juna 1938.
Građevinska dozvola izdata 8. jula 1938.
Upotrebna dozvola izdata 27. oktobra 1938.

 

Spratni magacin u dvorištu Zemljoradničke središnje zadruge ‘’Agraria’’


Predmet: TaSG 107. 618/1939.
Adresa: Lasla Gala 32 (bivša Železnička 98), Novi Sad
Projekat: Pavle Cocek
Izvođači: Građevinsko preduzeće ”Cocek i Rajman”
Kompletan projekat: 2 plava pausa i 2 ozolit kopije; očuvano i datovano: 2. septembar 1939.
O projektu raspravljano 30. avgusta 1939.
Građevinska dozvola izdata 3. oktobra 1939.
Upotrebna dozvola izdata 3. juna 1940.

Biografije arhitekata

Oskar Paquor/Oskar Pakvor/Оскар Паквор
(Novi Sad, 25. jul 1902 – 2. april 1946. logor Nalčik, Kabadrino-Balkarija, SSSR)

 

Završio Realnu gimnaziju u Vršcu a potom diplomirao na Visokoj tehničkoj školi u Beču (1931). Već sledeće godine dekretom Ministarstva građevine nostrifikovana mu je diploma i odobrena arhitektonska i građevinska praksa na teritoriji čitave Kraljevine Jugoslavije. U periodu 1934-1945. godina suvlasnik je i vodeći projktant građevinskog preduzeća „Paquor&Haller“ („Pakvor i Haler“), koje se bavilo projektovanjeim i izvođenjem stambenih i industrijskih objekata, upravnih zgrada i javnih zgrada u Novom Sadu i na području čitave Vojvodine. Oženio se 1937. godine sa Anny Zahoray. Njegov brat, građevinski inženjer Adalbert Paquor (1908-1987), posle rata nastavio sa radom u Austriji. Za vreme Drugog svetskog rata, kao i ostali novosadski graditelji usled nedostatka većih projekata, radio različite vrste obnova, dogradnji i rekonstrukcija. Paquor je u Novom Sadu projektovao veći broj stambenih i stambeno-poslovnih objekata, zanatskih i industrijskih postrojenja kao i ostale objekte raznih namena.

 

Najznačajnija dela: Stambeno-poslovne zgrade u ulicama Futoškoj, Stojanovićevoj, V. Šupljikca, Železničkoj, Svetozara Markovića, Barona Bajića, i na tzv. Malom Limanu, u blizini obale Dunava (1935-1941); Zgrada nemačke kulturne zajednice ‘Habag’ (1932), Poslovna zgrada ‘Agraria’ (1938), Nemačku evangelističku crkvenu opštinu (danas Novosadsko pozorište, 1940). Njegova arhitektura pripada tipu pojednostavljene moderne i estetici bezornamentalne arhitekture. Bez velikih uspona ali ni naglih padova njegova dela predstavljaju primer regionalne arhitekture modernizma u kojoj je sve podređeno pojednostavljnivanju procesa izgradnje i funkcionalnoj iskorišćenosti objekata.

 

Odabrana literatura: Tehnički list br. 13-14, Beograd, 1932; Vladimir Mitrović, ‘’Građa za proučavanje dela arhitekte Ðorđa Tabakovića u Novom Sadu (1929-1940)’’, Građa za proučavanje spomenika kulture Vojvodine br. XVII, Novi Sad, 1994; Vladimir Mitrović, ‘’Oskar Pakvor’’, u: Graditelji Novog Sada / Builders of Novi Sad, CD Rom, Novi Sad, 2001; Vladimir Mitrović, Arhitekta Đorđe Tabaković (1897-1971), Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture, Petrovaradin, 2005. 36, 49, 65, 72, 120, 154; Vladimir Mitrović, Arhitektura XX veka u Vojvodini, Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Akademska knjiga, 2010. 196-197, 382, 413; Vladimir Mitrović, Iz istorije kulture i arhitekture: zapisi jednog istraživača (1994-2014), MSUV, Novi Sad, 2016. 21-22.

 

 

 

Pál Czoczek/Pavle Cocek/Павле Цоцек
(Novi Sad, 19. jun 1904 – SSSR, 1947)

 

Pavle Cocek poslednji je u nizu graditelja iz poznate novosadske porodice koja je generacijama davala priznate neimare. Rođen u Novom Sadu, Cocek je studirao arhitekturu u Budimpešti i Beču da bi se u Novom Sadu vratio početkom četvrte decenije i postao jedan od najtraženijih gradskih arhitekta. Gradio je uglavnom višespratne stambene zgrade za najam. Samo je tokom tridesetih podigao preko dvadeset stambenih zgrada od dve do četiri etaže. Cocek je gradio u jednostavnom bezornamentalnom stilu bliskom graditeljstvu evropskih provincija iz druge polovine četvrte decenije. Bio je suvlasnik građevinske firme „Cocek i Rajman“ koja se pored visoke gradnje bavila i drugim poslovima. Za grad je Cocek tokom 1937. izveo neke od segmenata urbanog mobilijara koji su i danas prisutni na novosadkim ulicama – oglasne stubove, parterna uređenja ulica i sl. Cocek je autor zgrade Mađarskog pevačkog društva (Partizan 2) u ulici Uroša Predića (1936), manjeg naselja sa prizemnim porodičnim kućama na kraju Ćirpanove ulice (1936-1937), zgrade Katoličke crkvene opštine, danas Tribine mladih u Katoličkoj porti (1939) i više industrijskih objekata. Od mnogobrojnih višespratnih stambenih objekata izdvaja se zgrada u ulici Žarka Zrenjanina iz 1938. Za vreme rata Cocek se izdržavao od svojih rentijerskih objekata I izradom manjih projekata adaptacija i dogradnji. Preminuo je u zarobljeništvu, verovatno u logoru Nalčik na Kavkazu. Kenotaf mu se nalazi na katoličkom groblju u Novom Sadu.

 

Odabrana literatura: Anonim, Osvećen i završen novi Kulturni dom novosadskog Mađarskog pevačkog društva, Dan 21. decembar 1935; Anonim, Prigodna svečanost povodom podizanja doma, Dan 24. decembar 1935; Vladimir Mitrović, Građa za proučavanje dela arhitekte Ðorđa Tabakovića u Novom Sadu (1929-1940), Građa za proučavanje spomenika kulture Vojvodine XVII, Novi Sad, 1994. 92; Vladimir Mitrović, Novosadski graditelji: porodica Cocek, Dnevnik 25. februar 1998; Vladimir Mitrović, Egy epitesdinasztia, A Czoczek csalad, Magyar Szo 7. III 1998; Vladimir Mitrović, ‘’Pavle Cocek’’, u: Graditelji Novog Sada / Builders of Novi Sad, CD Rom, Novi Sad, 2001; Vladimir Mitrović, ”Primeri industrijske arhitekture novosadskih modernista”, DaNS br. 41, Novi Sad, 2003. 22; ; Vladimir Mitrović, Arhitekta Đorđe Tabaković (1897-1971), Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture, Petrovaradin, 2005. 36, 72, 116, 120, 148, 154; Vladimir Mitrović, Arhitektura XX veka u Vojvodini, MSUV, Akademska knjiga, 2010. 196-197, 382, 413; Vladimir Mitrović, Iz istorije kulture i arhitekture: zapisi jednog istraživača (1994-2014), MSUV, Novi Sad, 2016. 21-22.